Mentalno zdravlje na radu: od lične brige do strateškog prioriteta
Svi govorimo o tome kako se savremeni svet rada ubrzano menja. Digitalizacija, hibridni i udaljeni načini rada, stalna dostupnost i visoka očekivanja doveli su do toga da je radni dan postao sve manje odvojen od privatnog vremena. U takvom okruženju, očuvanje mentalnog zdravlja postaje ključni izazov kako za pojedince, tako i za organizacije.
Iako je tema mentalnog zdravlja dugo bila tabu u poslovnom kontekstu, danas se prepoznaje kao važan aspekt ne samo individualne dobrobiti, već i organizacione efikasnosti, održivosti i konkurentnosti. Mentalno zdravlje na radu je tema koja zaslužuje strateški pristup, povezana je sa širim konceptima zdravlja i bezbednosti na radu, a kompanije mogu puno toga da učine kako bi kreirale radna okruženja koja podržavaju psihološku sigurnost i mentalnu dobrobit zaposlenih. I ne samo da mogu, danas se to od njih i očekuje.
Mentalno zdravlje: Više od odsustva bolesti
Mentalno zdravlje se često posmatra kroz prizmu poremećaja – depresije, anksioznosti, sagorevanja (burnout) – međutim, ono obuhvata mnogo više od toga. Prema definiciji Svetske zdravstvene organizacije, mentalno zdravlje je stanje blagostanja u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, uspešno se nosi sa stresovima svakodnevnog života, produktivno radi i doprinosi svojoj zajednici.
Kada se prenese na radno mesto, mentalno zdravlje podrazumeva da zaposleni imaju emocionalnu stabilnost, osećaj svrhe, međuljudsku povezanost i mogućnost da obavljaju svoj posao bez kontinuiranog psihičkog opterećenja. Drugim rečima, mentalno zdravlje nije samo „odsustvo problema“, već i prisustvo zaštitnih faktora – podrške, poverenja, fleksibilnosti i zdravih granica.
Integrisani sistem bezbednosti i zdravlja na radu
Tradicionalno, zdravlje i bezbednost na radu su se fokusirali na fizičke rizike: zaštitu od povreda, ergonomiju, upotrebu zaštitne opreme. Međutim, u poslednjih desetak godina sve je prisutniji koncept integrisane zaštite, koja obuhvata i psihosocijalne rizike – hronični stres, mobing, emocionalno iscrpljivanje, konflikte u timu, nedostatak kontrole nad poslom i ishodima.
Organizacije koje teže da budu zaista bezbedne, mentalno zdravlje integrišu u politiku bezbednosti i zdravlja na radu. Ulaganje u mentalno zdravlje zaposlenih ne samo da smanjuje broj dana bolovanja i fluktuaciju zaposlenih, već doprinosi većoj angažovanosti, te time produktivnosti, lojalnosti, te time održivosti sistema i smanjenju troškova, već i inovativnosti, bez koje organizacije ne mogu danas da opstanu.
Međunarodni standard ISO 45003 (u okviru porodice ISO 45001 za upravljanje bezbednošću i zdravljem na radu) upravo se bavi upravljanjem psihosocijalnim rizicima i pruža smernice za kreiranje radnog okruženja koje podržava mentalno zdravlje.
Signali upozorenja: Kada rad počinje da ugrožava mentalno zdravlje
• Brojni su faktori koji mogu narušiti mentalno zdravlje na radu:
• Hronični pritisak i nerealna očekivanja
• Nejasne uloge i odgovornosti
• Nedostatak kontrole i autonomije
• Konflikti sa kolegama ili nadređenima
• Nedostatak priznanja i podrške
• Kultura „uvek dostupnosti“
Zaposleni koji su pod stalnim stresom često pokazuju promene u ponašanju: smanjenu produktivnost, češće odsustvo, povlačenje iz komunikacije, iritabilnost ili povećanu anksioznost.
Važno je da menadžeri svih nivoa i HR stručnjaci razvijaju sposobnost prepoznavanja ovih signala kako bi mogli reagovati na vreme, umesto da čekaju da problemi eskaliraju.
Uloga lidera i organizacione kulture
Briga o mentalnom zdravlju počinje od vrha. Lideri imaju ključnu ulogu u normalizaciji razgovora o mentalnom zdravlju i kreiranju kulture u kojoj je traženje podrške znak odgovornosti, a ne slabosti.
Psihološka sigurnost – osećaj da zaposleni mogu da izraze brige, greške ili ideje bez straha od osude ili posledica – direktno utiče na mentalno zdravlje tima. Organizacije koje neguju ovu kulturu beleže više stope angažovanosti, manju fluktuaciju i bolje rezultate.
Pristupi prevenciji: Šta organizacije mogu da urade
Efikasna strategija za mentalno zdravlje obuhvata više nivoa:
1. Primarna prevencija – smanjenje izvora stresa i jačanje organizacione otpornosti:
o realna očekivanja i ravnoteža radnog opterećenja
o jasno definisane uloge i ciljevi
o mogućnosti za razvoj i napredovanje
o podržavajući stil rukovođenja
2. Sekundarna prevencija – rano prepoznavanje problema i podrška:
o edukacija menadžera o psihosocijalnim rizicima
o obuke o stresu, upravljanju emocijama i balansiranju privatnog i poslovnog života
o anonimni alati za samoprocenu ili povratnu informaciju
3. Tercijarna prevencija – podrška zaposlenima koji već imaju izazove:
o programi podrške zaposlenima (EAP)
o saradnja sa psiholozima, psihoterapeutima ili HR savetnicima
o reintegracija zaposlenih nakon odsustva
Zakonski okvir i odgovornost poslodavaca
U mnogim zemljama, uključujući i Srbiju, zakon o bezbednosti i zdravlju na radu prepoznaje obavezu poslodavca da obezbedi uslove rada koji ne ugrožavaju mentalno zdravlje. Iako psihosocijalni rizici nisu uvek jasno definisani kao fizički, oni su deo ukupne procene rizika i neophodni su za preventivne mere.
Sve više kompanija u Srbiji uključuje mentalno zdravlje u svoje interne pravilnike, organizuje radionice, uvodi fleksibilne modele rada, ili uspostavlja sistem podrške putem eksternih partnera – što pokazuje rastuću svest o važnosti ove teme.
Mentalno zdravlje kao strateško pitanje
Mentalno zdravlje na radu nije prolazni trend, već strateški imperativ. Ulaganjem u mentalnu dobrobit svojih zaposlenih, organizacije ne samo da brinu o ljudima – one ulažu u sopstvenu budućnost.
Integracija mentalnog zdravlja u širu politiku zdravlja i bezbednosti na radu predstavlja holistički pristup koji donosi rezultate: zdraviji timovi, otporniji lideri i održiviji biznis.
Zdravo radno mesto nije ono bez nesreća – već ono koje prepoznaje i fizičke i psihološke izazove i aktivno radi na njihovom prevazilaženju.